se preobražava i tijelo postaje sredstvo spasenja: "Verbum caro factum est "," i Riječ tijelom postade ", piše evanđelista Ivan a kršćanski pisac iz 3. stoljeća, Tertulijan, kaže: "Caro salutis est cardo "," tijelo je stožer spasenja "(De carnis

, morala ga je još mnogo put ponoviti, sve do trenutka Isusova razapinjanja, kada je "stajala pod križem ", kako bilježi evanđelist Ivan , sudjelujući u užasnoj boli svoga nevinog Sina. Upravo s križa, umirući Isus ju je svima, a osobito nama svećenicima i

XVI, Porta fidei, br. 10). evanđelist Ivan u izvješću o ukazanju uskrsloga Isusa Mariji Magdaleni (Iv 20, 11 - 18). Nakon što je Marija Magdalena došla na grob te

da transformira naše živote, poklanjajući nam što nam ovaj svijet ne može dati; mir, radost i sigurnost spasenja Evanđelist Ivan ovako opisuje razlog dolaska Isusa Krista na ovaj svijet: "Bog nije poslao svojeg Sina na svijet da sudi svijet, nego da

joj je starozavjetna metafora Izraela kao vinograda Jahvinog. Dobro je imati pred očima cijelo ozračje u kojem je evanđelist Ivan smješta. Izrečena je kao dio dugog Isusovog oproštajnog govora na Posljednjoj večeri. Cijeli taj govor možemo

našem životu, društvu i svijetu. Mons. Ćurić, predvodeći i svetu misu na sam dan Božića, istaknuo je da poput evanđelista Ivana možemo i moramo propitkivati i tražiti odgovor na pitanje što je za mene vjera? Jaslice u kojima se rodio Isus

ima prijeći s ovoga svijeta k Ocu (13, 1). No taj je čas istodobno čas njegove proslave koja se ispunjava preko križa, a evanđelist Ivan to naziva uzvišenje, odnosno uzdizanje, podizanje u slavu: čas Isusove smrti, čas krajnje ljubavi je čas njegove

već i za sve ljude, jer On se u tom času otkriva kao Bog koji je uzvišen, koji je uzdignut, kako bi sve ljude privukao k sebi. Evanđelist Ivan u tom nas odlomku potiče na razmišljanje o Isusovoj smrti i uzdignuću. Radi se o muci, smrti i uskrsnuću, o vazmenom

« spektakularan »ulazak u Jeruzalem nije mogao proći nezapažen. Primijetili su to i neki Grci. Značajno je to što ih evanđelist Ivan spominje u kontekstu Isusove muke. Ivanovo evanđelje nastalo je u ozračju grčkog, helenističkog okruženja. Početak

ih je poticalo da idu za njom, da je slijede do svetog grada Jeruzalema - kazao je nadbiskup napomenuvši kako su trojica evanđelista Ivan , Luka i Matej, svaki iz svoje perspektive prikazivali nešto vezano uz događaj koji slavimo. Ispričao je kako se Matej,

vjeri »sve nepotrebne nedaće« - kako Vi pišete - pripisivati nasljedstvu zbog grijeha predaka. Kako je zapisao evanđelist Ivan , i sam je Isus, kad je naišao na čovjeka slijepa od rođenja, na izričiti upit učenika: »Učitelju, tko li sagriješi, on

ga s običnim čovjekom, možda prorokom, a ne prepoznati u njemu Boga koji dolazi da nas spasi. To je otajstvo Božića. Evanđelist Ivan nam donosi, teološkim i mističnim jezikom, dolazak Sina Božjega. Ivan svjedoči da Onaj koji postoji od vječnosti kod

Andrija i Petar. Filip, po svetopisamskim znalcima plah, naivan i praktičan čovjek, bio je prijatelj apostola i evanđelista Ivana te zajedno s njim pripadao učeničkom krugu Ivana Krstitelja. Ivanovo evanđelje spominje ga na pet mjesta, pored

uz proslavu Pashe: je li Isus posljednju večeru slavio kao »klasičnu židovsku gozbu uz Pesah«, te je istaknuo što piše evanđelist Ivan : Isus je umro na križu točno u onaj trenutak u kojemu su se u hramu žrtvovali janjci. »Njegova smrt i žrtvovanje janjaca

kraljevstvom nego se Isusov ulazak u Jeruzalem pojavljuje kao epifanija (objavljenje). Mnogi egzegeti zaključuju: Evanđelist Ivan time je odmaknuo Isusa od mesijansko-apokaliptičkih predodžbi o dolazećoj nezemaljskoj kraljevskoj vlasti kao što